MALI OSVRT STRUČNJAKA
Autor teksta: Tomislav Dominić, mag. soc., voditelj istraživanja u GELD DATA d.o.o., Voditelj obrade podataka i sudjelovanje u izradi metodologije za Mapiranje na projektu „ Jačanje kapaciteta Centra Sunce za lokalnu zajednicu – Sunce među nama”
Do sada sam kao sociolog imao priliku raditi razne fokus grupe, uobičajena tržišna i društvena istraživanja te ispitivanje javnog mnijenja. Vjerojatno bi većini bila najzanimljivija moderna istraživanja, koja se baziraju na gemifikacijskoj interakciji sa sudionicima. No do sada još nisam radio ovakvo istraživanje o kojem ću vam pričati.
U ljeto 2022. godine sam bio zainteresiran enigmatičnim pozivom na “izradu metodologije za mapiranje potreba” te sam uskoro porazgovarao s idejnim začetnicama projekta, Željkom Gomuzak-Anić i Božicom Križanić. U listopadu iste godine počinjem surađivati s udrugom Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce na projektu Jačanje kapaciteta Centra Sunce za lokalnu zajednicu – Sunce među nama. Drugim riječima, uspješno su mi prenijele entuzijazam za projekt te nisam uspio odoljeti izazovu proučavanja lokalne zajednice.
O čemu se tu zapravo radi?
Ideja je da se mapiraju potrebe stanovnika Trešnjevke u kriznim situacijama. Trešnjevka je jedno od najgušće naseljenih područja u gradu Zagrebu te je kao takvo relevantno za promatranje na temelju Procjene rizika od velikih nesreća za područje Grada Zagreba iz 2019. godine. U ovoj procjeni rizika obrađeno je 5 rizika: potres, poplava, industrijske nesreće, ekstremne temperature te epidemije i pandemije. Sama izrada metodologije je tekla uobičajenim putem te smo u relativno kratkom roku postavili temelje za održavanje fokus grupa, stručnih skupova i ankete. Državni, “vertikalan”, ustroj stručnih službi spašavanja je izvanredno koncipiran i dobro djeluje u realnim situacijama na terenu. Naš je interes da saznamo potrebe “horizontalnog” presjeka društva, u smislu samo-organizacije građana i nevladinog sektora općenito. Da bi saznali što ljudi misle, potrebno nam je da ispune ankete, sudjeluju u fokus grupama te da sudjeluju na koji god način žele i znaju.
Uslijedila je drama na dan gostovanja u emisiji na Radio Studentu. Unaprijed dogovoreni termin je bio točno na datum velikog Tursko-Sirijskog potresa 6. veljače 2023. godine. Mogli bi puno pričati o toj tragediji, o ljudskim i materijalnim gubicima i kako se taj katastrofalan dan mogao ublažiti, no što se projekta tiče, naša je tema postala ne samo aktualna nego i u fokusu šire javnosti.
Dodatna pozitivna perspektiva je da postoji snažan indikator ulaganja u mjere zaštite i prevencije katastrofa time što je je prihvaćena Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030. kojom su kroz šest ključnih područja intervencije planirana 82 projekta ukupne vrijednosti nešto veće od 13 milijardi kuna.
Je li ovaj projekt potreban?
Sa psihološkog aspekta katastrofe predstavljaju značajnu prijetnju dugoročnom blagostanju pojedinaca, zajednice i društava. Stoga je proučavanje otpornosti, koja se definira kao proces održavanja i oporavka psihološkog blagostanja nakon nedaća, ključno za pripremu i ublažavanje posljedica katastrofa (autorica H. Bakić). Što se tiče sociološkog aspekta, potreba mapiranja potreba na lokalnoj razini je više nego potrebna. U knjizi World Disasters Report: Focus on early warning, early action iz 2009. godine autor McNabb tvrdi da prvi element, izgradnja znanja o riziku, mora započeti uključivanje na lokalnoj razini. Pomoć u premošćivanju jaza između znanstvenog i lokalnog znanja, mogu pružiti procjena opasnosti i mapiranje rizika. Mapiranje potreba građana Trešnjevke u kriznim situacijama će nam dati više informacija koje su slabe točke i dati temelj i smjernicu na kojoj možemo uspostaviti pristup problematici, kao i ponuditi metodologiju koja se može dalje primijeniti. Društvena odgovornost i pokretanje lokalnih akcija mogu pridonijeti vidljivosti određene problematike, u našem slučaju je to percepcija rizika od katastrofa i lokalna pripremljenost građana.
Jedna od ključnih informacija koje prikupljamo je i financijsko stanje u obitelji. Naravno da je anketa anonimna i da se podaci prikupljaju samo na statističkoj razini, no svejedno smo imali reakcije na to pitanje. Iz pozicije nekog tko ispunjava anketu logično je da se čovjek pita “a zašto oni mene ovo pitaju, gdje idu ovi podaci”? Iz pozicije istraživača kvantitativnog istraživanja kao što je anketa, uistinu ne postoji interes koliko vaše kućanstvo ima prihode. Ono što nas zanima je omjer prihoda svih kućanstava u anketi i raznih drugih varijabli, kao na primjer razina spremnosti za katastrofe i potrebe u kriznim situacijama. Želimo dobiti uvid u to kako razmišljaju građani što se tiče potreba u kriznim situacijama, no s pogledom na ekonomski status obitelji. Katastrofe utječu prvenstveno na najugroženije skupine kao što su stariji, djeca te osobe s posebnim potrebama. Autor Lindell je utvrdio da društvene jedinice poput zajednica, nisu homogene pa se kućanstva razlikuju u svojoj osjetljivosti na katastrofe i posljedice katastrofe (Studija katastrofa iz 2013. godine). Koliko je društvo ranjivo ili koliko je spremno i otporno na odgovarajuće reagiranje, pokazuju elementarne nepogode i druge prirodne katastrofe. Kada se dogodi bilo kakva katastrofa, najviše posljedica trpi stanovništvo ili čak i cijela država, koji su siromašni.
Bez obzira na ekonomski status i obrazovanje, za vrijeme same katastrofe u kratkom roku počinju pristizati brojne, ponekad i kontradiktorne informacije. U takvim je trenutcima bitno da se javnost informira isključivo iz službenih izvora te da slušaju naputke stručnih služba. Rješavanje kriza koju je prouzročila katastrofa, osobito onih čije razmjere nadilaze granice pojedinačne organizacije i lokalne zajednice, regije i zemlje, uključuje se veći broj sudionika na različitim razinama s različitim unutarnjim hijerarhijskim odnosima i strukturom, pri čemu ih je sve potrebno koordinirati i uklopiti u skladan sustav koji daje adekvatan krizni odgovor. Tu je ključno da se posao prepusti Civilnoj službi, vatrogasnim postrojbama i ostalim uvježbanim jedinicama. Katastrofe znaju imati razmjere koje ne može savladati niti jedan hijerarhijski ustroj, čak i uz pomoć susjednih država, ili uz pomoć globalnih resursa. Tu, kao i često u krizama dolaze do izražaja građani, u onom što smo definirali kao horizontalni presjek. Naša je pretpostavka da ako imamo određenu vrstu pripreme u mikro-lokacijama te određivanju odgovornih pojedinaca, možemo očekivati bolje rezultate na terenu u smislu smirenijih, koordiniranih akcija građanstva sa stručnim službama. Krajnji je cilj da prikupimo dovoljno mišljenja i podataka te detektiramo što bi vratilo “moć” građanima u samom trenutku katastrofe. Ako se pitate što je to moć građana u trenutku katastrofe, samo se sjetite osjećaja dok zemlja podrhtava pod vama, a vi ne znate što treba sljedeće napraviti i kako zaštiti sebe i bližnje.
U postavljanju metodološkog pristupa projektu, vodili smo se klasičnim pristupom više-metodskog istraživanja, koje započinje teoretskim radovima, zatim kvalitativnim istraživanjima (stručni skupovi, fokus grupe radi evaluacije situacije i boljeg oblikovanja ankete) te usporednim kvantitativnim istraživanje na terenu u obliku ankete. Fokus grupe koje su za sada provođene pokazuju da su ispitanici jako zainteresirani za temu i da znaju elaborirati razmišljanja na temu. Srećom nemaju traume od same fokus grupe i razgovoru o tematici, ali neki od njih loše reagiraju na stresne situacije i smatraju da bi mogli biti u panici ako se ponovi potres. Također, ne znaju puno o stručnim službama za krizne situacije niti njihovom djelovanju i vježbama. Imaju izrazito dobro mišljenje o vatrogascima i jako nisko mišljenje o pripremljenosti lokalne zajednice. Nisu dobro informirani što konkretno raditi u slučaju pojedine krize te načelno ne znaju gdje mogu dobiti informacije o tome. Što se tiče ankete, ispunjavanje traje oko 7 minuta te je sudionicima zanimljiva unatoč tematici koja je “odbojna”. Do sada nam je velika većina ispitanika ankete ispunila da im je tema odbojna. Ne pomaže niti činjenica da smo svi mi pretjerano izloženi raznim “anketama” pa se ova naša čini samo kao još jedna u nizu.
Kod konzultacija same struke, odgovor je jasan: nema dovoljno istraživanja na području promatranja i mapiranja potreba građana u lokalnoj zajednici te se ona ne odvijaju u regularnim intervalima. Sociolog Čaldarović navodi da što se tiče aspekata temporaliteta, više temporalnih presjeka, veći broj ponavljanja, mora uključivati istraživanje sociologijskih aspekata rizika. Preciznije utvrđivanje procjene senzibiliteta javnosti, omogućit će ovakav postupak.
Kao i mnogi istraživački napori, ovaj je projekt spoj nevjerojatno dobre, korisne i pozitivne ideje te zahtjevne mogućnosti provedbe. Kod prikupljanja anketa i sudionika fokus grupa postoje klasični izazovi: nedostatak resursa, vremena, infrastrukture pa čak i iskustva. Ovdje smo se na razne načine uspjeli izboriti da nemamo te nedostatke (fantastični volonteri, dobra priprema i raspodjela odgovornosti), ali su nas opet dočekali izazovi: odbojnost teme te navike građana. Svaki istraživač zna koliko je teško doći do realnih i brojnih odgovora na ankete. Najveći dio budžeta kod kvantitativnih istraživanja upravo otpada na činjenicu da vam u prostoriji sjedi po dvadesetak anketara i voditelja timova i poziva po cijele dane i do 2 tjedna da bi se dobili poželjni rezultati. A to košta i to teško mogu nadoknaditi entuzijazam volontera i dobra volja suradnika.
U fokus grupama nam građani govore da su preopterećeni obvezama, i da ako ih netko ne prisili, onda neće sudjelovati u edukaciji ili bilo kakvoj dodatnoj aktivnosti. Dapače, neki predlažu da se uvede obvezna obuka i edukacija za slučaj katastrofe. Što se tiče samog sudjelovanja u fokus grupama, nije lako osobe dovesti u neki fizički prostor na sat vremena da pričaju o potencijalnim katastrofama. Tek kada uđu u tematiku na samoj fokus grupi, kada steknu to iskustvo, sudionici sami komuniciraju koliko je bitno dobro se pripremiti ili barem popularizirati ovakve teme, naspram nekih drugih koje nam se svakodnevno guraju u medijima.
S punom sviješću i razumijevanjem da je većini ljudi ova tema “negativna” te da neki ljudi imaju fiziološki i organski otpor tj. gnušanje, svejedno vas pozivam da razgovaramo o njoj. Apeliram da se uključi svaki građanin grada Zagreba i pronađe u sebi snage i odgovornosti da se uključi u projekt i aktivnosti, da doprinese nešto za svoju zajednicu za svoju obitelj i da u konačnici stvorimo bolju budućnost za našu djecu.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Projekt je sufinanciralo Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Sadržaj objave isklučiva je odgovornost Centra Sunce.
“Stajališta izražena u ovoj objavi isključiva su odgovornost Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
“Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr“