Studiram psihologiju i oduvijek sam se zanimala za ljudsku psihu, ljudsko funkcioniranje. Samim time javila se želja za razumijevanjem ljudskog ponašanja i interes za probleme s kojima se ljudi susreću u socijalnoj okolini. Smatrala sam, ako ikako mogu biti nekome od pomoći prebroditi te probleme, zašto ne?!?
U međuvremenu sam se raspitivala o ustanovama koje uključuju volonterski rad i saznala za Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce. Centar između ostalog nudi program pomoći u učenju za osnovnoškolce i srednjoškolce koji imaju probleme s učenjem. Odlučila sam se „ubaciti“ u taj program kao jedan od volontera. I oduševila sam se!!!
Rad s djecom je prekrasan. Lijepo je osjećati da si nekome pomoć ili oslonac. Iako proces izgradnje odnosa između volontera i djeteta zahtijeva strpljenje, razumijevanje, pažnju, i nije uvijek jednostavan, isplati se. Isplati se vidjeti lica te djece kad postanu svjesna da se netko zanima za njih, da ulaže svoj trud. Isplati se vidjeti im lica kad i sami ulože trud i uspiju u nečemu. Isplati se vidjeti lica roditelja s kojih se čita zahvalnost, jer je njihovu djetetu napokon netko odlučio iskreno pomoći.
Također, moram reći da mi je volontiranje u Suncu pružilo mogućnost stjecanja novih prijatelja. Lijepo je naići na ljude sličnog razmišljanja, spremnih na suradnju, na podršku. Ljude koji ulažu maksimalni trud i nesebično daju sebe toj djeci. Zato me svaki puta raduje odlazak na superviziju, među te ljude. Osim ozbiljnih tema, rješavanja problema, međusobnog savjetovanja, edukacije, tu se uvijek nađe mjesta za šalu i smijeh. Preko tjedna smo svi zasuti obvezama i supervizija petkom nam dođe kao „ispušni ventil“, „melem za dušu“.
Zato bih svima, koji imalo dvoje, preporučila da prestanu razmišljati i krenu u akciju. Prijavite se i počnite volontirati. Svi zajedno, zaista, možemo svijet učiniti boljim!!