Donošenje odluka i rješavanje sukoba

Datum objave: 29.01.2020

Svoje živote krojimo snagom svojih izbora. Osjećamo se najbespomoćnije kada smo donijeli odluku da ne napravimo ništa… Sami stvaramo svoje okruženje. Dobivamo upravo ono što smo zaslužili. Kako možemo prezirati život koji smo si sami stvorili? Koga kriviti, kome pripisati zasluge osim nama samima? Tko ga može promijeniti kada god poželimo nego mi sami? (Richard Bach: “Jedno”) Kako donosimo odluke, što je tu važno? Za svaki problem moguće je donijeti nekoliko rješenja, na njih mogu utjecati razni faktori i okolnosti, roditelji, prijatelji, profesori. No, ipak smo mi ti koji donosimo odluku i izabiremo što ćemo učiniti i hoćemo li uopće nešto poduzeti. Važno je imati mogućnosti izbora i odabrati najpogodniju mogućnost. Da bismo donijeli dobru odluku potrebno je da prikupimo informacije važne za tu odluku i onda prepoznati barem 3 moguća izbora.

Donosimo onu odluku za koju procjenjujemo da ima najviše pluseva, odnosno da je povoljna za nas. Jer svaka odluka nosi sa sobom posljedice, pozitivne ili negativne. Donošenjem odluka dolazimo na temu sukoba. Do sukoba obično dolazi kada postoje suprotne želje, ponašanja, očekivanja, osjećaji ili zbivanja. Dakle, to je specifični problem koji proizlazi iz različitosti ljudskih interesa, motiva, vrijednosti, prioriteta, ciljeva… Sukob samo po sebi nije negativan ili destruktivan, ali su nekada njegove posljedice takve. Sukob ima i svoje pozitivne strane jer se kroz njega naučimo zauzeti za sebe, može dovesti do boljeg sagledavanja problema i poticanja novih , uspješnijih rješenja za obje strane. Sve ovisi o tome na koji način ćemo pristupiti rješavanju sukoba.

Nekoliko je osnovnih načina kojima ljudi pokušavaju riješiti sukobe:

  1. Natjecanje – u situacijama kada je potrebna brzina, kada nam je važna osobna pobjeda, a ne i kako to utječe na drugu stranu.
  2. izbjegavanje – pokušaj bijega iz sukoba, ne želimo se svađati, pretvaramo se da se ništa ne događa
  3. prilagodba – popuštanje drugoj strani i prihvaćanje rješenja potpuno nepovoljnog za nas, da bi se pokazala razumnost i sačuvao red i mir (”okreni drugi obraz”)
  4. kompromis – umjesto takmičenja i suradnje, rješenje na pola puta, kada svaka strana u jednakoj mjeri odustane od svojih ciljeva “bolje pola nego ništa”
  5. suradnja – najdjelotvornije rješavanje, rješenje koje će zadovoljiti potrebe obje strane, razumijevanje potreba i vrijednosti, više informacija, uvažavanje različitosti, očuvanje odnosa, stjecanje privrženosti, razrješenje neugodnih osjećaja.

Često ne kažemo dovoljno jasno što želimo od druge osobe i time si umanjujemo mogućnost pozitivnog rješavanja sukoba i problema. Zato je važno jasno izraziti svoje želje i potrebe. Za konstruktivno rješavanje problema mogu nam pomoći ovi koraci:

  1. zajedno utvrdimo što je problem
  2. probajmo smisliti što više rješenja
  3. vrednovanje tih rješenja (izabiremo rješenja koja bi se mogla provesti)
  4. odlučivanje koje je rješenje najbolje za sve strane u sukobu
  5. odlučivanje o načinu provedbe i provođenje zamišljenog rješenja
  6. provjeravanje da li je rješenje uspješno.

Više o temi:

  1. Juul, Jesper (2007). Znati reći ne mirne savjesti. Zagreb: Naklada Pelago.
  2. Glasser, W (2000.) Teorija izbora. 3. Horvat M., Lučić G., Ratkajec G., Šapina M. (2006.): Krenimo zajedno do uvažavanja različitosti , Zagreb: Plavi telefon.

Pripremila: Kristina Koprivnjak