S volontiranjem u “Suncu“ sam započela prošle akademske godine u programu „Moje pravo na igru i sport“ kao asistent na sportskim aktivnostima. Za centar Sunce sam čula preko preporuka kolegica na faksu. Još jedan razlog koji me motivirao bilo je to da je ovaj program vezan uz sport i rekreaciju, a to je nešto što me oduvijek zanimalo. Jednog dana bih se možda više htjela posvetiti radu s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom na području sporta.
Mogu reći da mi je ove godine bilo još posebnije volontirati na treninzima i družiti se s djecom jer ih sada još bolje poznajem te sam tako mogla ostvariti bolji kontakt sa svakim djetetom. Naučila sam dosta novih korisnih informacija i savjeta za rad s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju. Za vrijeme volontiranja osjećala sam se jako korisno jer sam mogla izravno sudjelovati u treninzima te mi je to pomoglo da se više osamostalim u radu s osobama s teškoćama te mi je dalo samopouzdanja da i sama mogu pridonijeti. Mogu reći da mi je dalo još bolju viziju budućeg zanimanja. Trenirala sam s djecom s raznim teškoćama poput ADHD, motoričke teškoće, Down sindrom, intelektualne teškoće, motoričke teškoće, poremećaji iz spektra autizam…
Na treninzima su treneri uvijek bili podržavajući i motivirajući. Uvijek su se trudili i oko nas volontera te su uvijek pratili ako imamo poteškoća u radu s djecom. Pokušavali su nam uvijek objasniti na koji način da pristupimo određenom djetetu budući da se radi o djeci različite dobi i različitih teškoća. Na treninzima se uvijek osjećalo zajedništvo i prijateljstvo te sam se svaki put osjećala dobrodošlo. Tijekom volontiranja sam prisustvovala i dvjema supervizijama i diskusijama gdje smo mogli iznijeti svoje poteškoće s kojima smo se susreli na treninzima ili postaviti pitanja koja su nas zanimala.