23. listopada 2025. godine održali smo završni okrugli stol na temu „Praćenje djeteta s teškoćama u razvoju i odrasle osobe kroz dijagnozu i rehabilitaciju“ na kojem su sudjelovali sljedeći stručnjaci koji su doprinijeli donošenju zaključaka:
- dr.sc. Ivana Pavić Šimetin, Doc. prim. dr.sc. Ivana Pavić Šimetin, dr.med., spec. školske medicine voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) posebna savjetnica Ministra znanosti, obrazovanja i mladih
- Marina Milić, izv. prof. dr. sc., Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet – Studijski centar socijalnog rada
- Matea Kasun Luburić, univ. mag. rehab. educ. Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Asistentica, Odsjek za oštećenja vida
- Marina Hranj Zeko, univ.spec.act.soc., Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Đakovo
- Tina Tortić, prof. rehabilitator, stručni savjetnik – vještak rehabilitator, Područni ured u Zagrebu, Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom
- sc. Andrea Fajdetić
Cilj završnog okruglog stola bio je donijeti zaključke sa detektiranim problemima za svako od četiri područja kojima smo se bavili: za sustav socijalne skrbi, za obrazovni sustav, za zdravstveni sustav i za neprofitni sektor kao i sa problemima koji se javljaju u međusektorskoj suradnji. Osim toga cilj ovog druženja je bio detektirati uzroke ovih problema, ali i iznjedriti što kvalitetnije prijedloge za poboljšanje i potencijalna rješenja.
U nastavku predstavljamo zaključke za četiri navedena sustava/sektora:
ZAKLJUČCI O IZAZOVIMA I MOGUĆIM RJEŠENJIMA ZDRAVSTVENOG SEKTORA
Izlaganje o izazovima zdravstvenog sustava provele su Ivana Pavić Šimetin i Tina Tortić. Sudionici su istaknuli niz teškoća koje obilježavaju zdravstveni sustav u kontekstu pružanja podrške djeci s teškoćama u razvoju. Kao primarni problem prepoznaju nedostupnost i nedostatnost programa rane intervencije, naglašavajući sporost, nepovezanost i preveliku centraliziranost sustava. Usluge su u najvećoj mjeri koncentrirane u velikim gradovima, što stanovnicima manjih sredina čini dijagnostičke i rehabilitacijske usluge teško dostupnima. Takva organizacija sustava dodatno produbljuje neinformiranost roditelja. Istaknuto je i zabilježeno značajno povećanje broja djece s teškoćama u razvoju. Sudionici su napomenuli kako je jedan dio tog porasta rezultat boljeg prepoznavanje i češćeg utvrđivanja teškoća, dok drugi dio upućuje na stvarni porast razvojnih odstupanja u populaciji.
Istaknuto je da bi snažnija međusektorska povezanost, između zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja, mogla doprinijeti rasterećenju zdravstvenog sustava, osobito ako bi se dio podrške i usluga mogao ostvarivati kroz druge sektore. U sustavu je prepoznat kroničan manjak stručnjaka specijaliziranih za rad s djecom s teškoćama, kao i nedostatni kapaciteti u infrastrukturnom i organizacijskom smislu. Uz povećanje broja stručnjaka, potrebno je ulagati i u opremu, prostore te sustavno planiranje kadrova. Sudionici su naglasili važnost institucionalne podrške, odnosno da krovne institucije, misleći na ministarstvo i Vladu, moraju prepoznati ovo područje kao prioritet javnog interesa i osigurati dugoročna ulaganja u razvoj zdravstvenih usluga za djecu s teškoćama.
Kao dodatni izazov naveden je manjak dostupnih i besplatnih terapijskih i dijagnostičkih usluga, zbog čega su roditelji često prisiljeni snositi visoke troškove liječenja i tretmana što posljedično otežava kontinuitet terapija. Sudionici su predložili da se dostupnost usluga osigura putem HZZO-a i drugih javnih mehanizama financiranja te da se paralelno razvijaju programi psihološke i emocionalne podrške roditeljima, poput grupa podrške i supervizijskih skupina.
Zaključno, istaknuta je potreba za uspostavom sustava informiranja roditelja kroz info-pultove na županijskoj i gradskoj razini, kako bi pravovremeno i jasno mogli doći do informacija o pravima, terapijama i dostupnim programima u zdravstvu i povezanim sustavima.
ZAKLJUČCI O IZAZOVIMA I MOGUĆIM RJEŠENJIMA ODGOJNO-OBRAZOVNOG SUSTAVA
Zaključke o izazovima, njihovim uzrocima i potencijalnim rješenjima u sustavu odgoja i obrazovanja iznijela je Andrea Fajdetić.
Sudionici su istaknuli kako se većina izazova u obrazovnom sustavu usko povezuje s odnosom i suradnjom roditelja, te s problemima u području dijagnostike i pravovremene rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju. Učitelji i stručni suradnici prepoznali su da kvaliteta neposrednog rada s djetetom u velikoj mjeri ovisi o angažiranosti roditelja, pri čemu se često susreću s nerealnim očekivanjima ili s nedostatkom roditeljskih kapaciteta kada je riječ o radu s djetetom.
Posebno je naglašena važnost pravovremene i cjelovite dijagnostike kao temelja za učinkovitu podršku djetetu. Sudionici su otvorili pitanje primjerenosti dugotrajnog boravka djece s većim teškoćama u školskim ustanovama, uz razmatranje mogućnosti jačanja rehabilitacijske podrške kao prioritetnog oblika rada u odnosu na klasično školovanje. Upozoreno je i na prostorne i organizacijske izazove, posebno u dislociranim sredinama poput otoka, gdje su stručne službe i podrška djeci dodatno ograničene.
Kao jedan od mogućih smjerova unapređenja predložena je edukacija šire javnosti o važnosti pravovremenog uključivanja djece u dijagnostiku i rehabilitaciju te jačanje odgovornosti roditelja kroz jasnije zakonske obveze. Raspravljalo se i o ulozi sustava socijalne skrbi kao podrške u situacijama kada roditelji izbjegavaju suradnju ili negiraju teškoće djeteta.
U području dijagnostike istaknuti su brojni strukturni problemi: neujednačeni kriteriji, nedostatak protočnosti informacija između obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog sustava te nepostojanje mehanizama koji bi omogućili međusobno priznavanje mišljenja stručnjaka. U praksi se često događa da mišljenja obrazovnih stručnjaka nemaju težinu u kliničkim procjenama, dok zdravstvena mišljenja ne prate stvarne funkcionalne potrebe djeteta u odgojno-obrazovnom kontekstu.
Poseban naglasak stavljen je na problem dugog čekanja na dijagnostičke i vještačke postupke, što u razvojnim razdobljima može imati trajne negativne posljedice po dijete i njegov obrazovni napredak.
Kao moguća rješenja predloženo je sustavno formaliziranje komunikacije s roditeljima kroz zapisnike o informiranju i dokumentiranju trenutka kada je roditelj upozoren na teškoće djeteta. Predloženo je i jačanje zakonskog okvira koji bi omogućio obrazovnim ustanovama da neposredno zatraže mišljenje kliničkih stručnjaka, ali i njegova prilagodba radi jasnijeg definiranje nadležnosti i odgovornosti sustava. Sudionici su kao moguće rješenje predložili i razvoj modela koji bio omogućio ravnopravniji položaj obrazovnih i rehabilitacijskih ustanova u procesu dijagnostike i planiranja podrške.
Zaključeno je da obrazovni sustav ima ključnu ulogu u prepoznavanju teškoća, ali da bez jasne međusektorske suradnje i sustavne podrške roditeljima njegovi učinci ostaju ograničeni.
ZAKLJUČCI O IZAZOVIMA I MOGUĆIM RJEŠENJIMA SUSTAVA SOCIJALNE SKRBI:
O radu grupe koja se bavila sustavom socijalne skrbi, govorila je Marina Hranj Zeko. Kao središnji problem prepoznat je izostanak učinkovite komunikacije između korisnika i stručnjaka, kao i među samim sustavima. Uzroci navedenog se očituju u nedostatku stručnjaka, neujednačenom postupanju stručnih radnika te nepovjerenju roditelja u sustav. Nepovjerenje roditelja u sustav često dovodi do toga da se informiraju izvan sustava, najčešće na društvenim mrežama, od drugih roditelja i sl. Kao primjer dobre prakse koja unapređuje međusektorsku suradnju istaknuti su zajednički sastanci stručnih timova škola, područnih ureda i zdravstvenih djelatnika ili područnih ureda i pružatelja socijalnih usluga, koji omogućuju izravnu razmjenu informacija i prevenciju nesporazuma. Predloženo je sustavno uvođenje ovakvog modela suradnje kao standardne prakse. Sudionici su također naglasili važnost digitalizacije i umrežavanja, osobito kroz razvoj jedinstvenih baza podataka, koje bi trebale objediniti sve pružatelje socijalnih usluga i olakšati komunikaciju između zavoda, ustanova i korisnika.
Jedan od trajnih izazova odnosi se na nedostatak dostupnih i točnih informacija za roditelje. Predloženo je osnivanje objedinjene informativne točke poput centralnog mjesta na kojem bi roditelji mogli dobiti sve relevantne informacije o pravima i dostupnim uslugama iz sustava socijalne skrbi, zdravstva, mirovinskog i obrazovnog sustava.
Problem se očituje i u nedostatku socijalnih usluga, koje su roditeljima nedostupne prostorno, vremenski i financijski. Kao strukturni problem izdvojene su i manjkavosti zakonske regulative. Tako se pojedine socijalne usluge preklapaju ili isključuju, što djeci i roditeljima onemogućuje korištenje punog spektra podrške. Sudionici su istaknuli potrebu za revizijom i nadogradnjom postojećih usluga, osobito u segmentu terenskog rada i podrške roditeljima djece s teškoćama. Kao jedan od glavnih uzroka ovih teškoća prepoznata je nedovoljna uključenost stručnjaka iz prakse u kreiranje politika i propisa. Predloženo je sustavno uključivanje stručnjaka koji su u neposrednom radu s obiteljima u procese donošenja odluka te jačanje mehanizama savjetovanja s javnošću. Sudionici su istaknuli važnost sustavne evaluacije socijalnih usluga, jer se na temelju nje mogu usmjeriti daljnje aktivnosti i razvoj usluga u skladu s realnim potrebama korisnika. Evaluacija je prepoznata kao nužan alat za planiranje, praćenje i prilagodbu usluga potrebama obitelji djece s teškoćama u razvoju.
Posebno je naglašena aktualna tema „odmora od skrbi“ za roditelje djece s teškoćama u razvoju. Kao glavni uzroci nedostatka te usluge navedeni su ograničeni smještajni kapaciteti, nepovjerenje roditelja te složenost same teme koja zahtijeva preciznu organizaciju i visoku razinu stručnosti. Sudionici su istaknuli da se u praksi još uvijek čeka „primjer dobre prakse“ koji bi mogao poslužiti kao model za širu primjenu. Kao potencijalno rješenje predloženo je osnivanje mobilnih timova koji bi pružali podršku obiteljima djece s teškoćama u razvoju na terenu. Postojeći oblici psihosocijalne podrške ocijenjeni su korisnima, ali nedovoljno specijaliziranima za ovu ciljnu skupinu. Kao primjer dobre prakse spomenuti su programi u kojima djeca s teškoćama u razvoju odlaze na organizirana ljetovanja s poznatim pružateljima usluga, bez roditelja, čime roditelji dobivaju vrijeme za obavljanje vlastitih obveza i kratkotrajni predah od intenzivne skrbi. Osim toga, kod pružanja same podrške, naglašena je potreba pružanja podrške cijeloj obitelji, a ne samo djetetu i roditeljima, već i braći, sestrama i ostalim članovima kućanstva koji sudjeluju u skrbi.
Sudionici su ukazali i na otežane radne uvjete stručnjaka u područnim uredima, posebno na preopterećenost administracijom i manjak kadra. Primjerice, pružatelji usluga navode kako uputnice za socijalne usluge često kasne zbog preopterećenosti stručnih radnika područnih ureda, što dodatno usporava postupke i smanjuje dostupnost podrške. Administrativna opterećenost i prenormiranost stručnjaka prepoznata je kao uzrok tromosti sustava i slabe učinkovitosti u radu s korisnicima. Kao izvedivo rješenje u okviru postojećih mogućnosti predloženo je jačanje međusobne komunikacije između ustanova i službi. Sudionici su naglasili važnost neposrednog dogovaranja i koordinacije.
Zaključno, sudionici su ocijenili da sustav trenutno funkcionira pretežito reaktivno, to jest kao odgovor na krizne situacije, umjesto da se temelji na preventivnom pristupu. Takav pristup dovodi do gubitka povjerenja roditelja, ali i osjećaja iscrpljenosti i nedostatka podrške kod samih stručnjaka. Potrebno je razvijati proaktivne i koordinirane modele rada koji bi istodobno jačali povjerenje korisnika i stvarali održive uvjete za djelovanje stručnjaka socijalne skrbi.
ZAKLJUČCI O IZAZOVIMA I MOGUĆIM RJEŠENJIMA NEPROFITNOG SEKTORA
O problemima, uzrocima i mogućim riješenjima neprofitnog sektora govorila je Matea Kasun Luburić. Kao središnji problem istaknut je osjećaj podcijenjenosti i neravnopravnosti u odnosu na druge sustave, što proizlazi iz nedovoljne prepoznatljivosti u javnim politikama te iz ograničenih financijskih i stručnih resursa. Sudionici tj. predstavnici neprofitnog sektora su napomenuli kako često imaju dojam da su financijski teret te da kvalitetne ideje i programi ne mogu zaživjeti zbog manjka sredstava, vremena i stručnjaka. Iako osjećaju snažnu odgovornost prema korisnicima, njihova provedba programa često je onemogućena administrativnim i strukturnim preprekama. Sudionici su istaknuli važnost jačanja međusektorske suradnje, kao potencijalnog rješenja, osobito s područjem socijalne skrbi i zdravstva, dok suradnju sa sustavom odgoja i obrazovanja smatraju zadovoljavajućom. Škole i vrtići često sudjeluju kao partneri u projektima, no suradnja s zavodima za socijalni radi i zdravstvenim ustanovama otežana je zbog manjka kadra i vremenskih ograničenja u tim sustavima.
Jedan od izraženijih problema odnosi se i na to da udruge nisu prepoznate kao potencijalni poslodavci. Kao moguće rješenje predloženo je jačanje suradnje s fakultetima kroz programe volontiranja i stručne prakse, kako bi se studentima približio rad udruga i potaknulo njihovo kasnije zapošljavanje u sektoru. Dodatno, naglašena je potreba za razvojem programa društveno korisnog učenja i povećanjem prepoznatljivosti u lokalnim zajednicama.
Kao trajni izazov istaknut je nedostatak financijskih sredstava, otežano osiguravanje kontinuiteta projekata te preopterećenost zaposlenih administrativnim poslovima i složenom projektnom dokumentacijom. Sudionici su naglasili važnost uključivanja samih korisnika i roditelja u proces istraživanja i planiranja aktivnosti, jer upravo oni predstavljaju glas zajednice.
Zaključeno je da bi se rješenja trebala temeljiti na njihovim problemima, a zatim prenositi prema donositeljima javnih politika. Kao ključno usmjerenje za budućnost istaknuta je potreba za povećanjem vidljivosti udruga, što bi se moglo provoditi kroz lokalne inicijative, društvene mreže i druge kanale komunikacije. Sve kako bi se ojačala suradnja, održivost i prepoznatljivost cijelog neprofitnog sektora.
Sve aktivnosti Centra Sunce možete pratiti na web stranici: https://www.ti-si-sunce.hr/aktualno-2/ i na Facebooku: https://www.facebook.com/CentarSunce i https://www.facebook.com/groups/576926048407385