Nasilje među učenicima je oblik agresivnog ponašanja učenika prema drugoj osobi, sebi ili imovini. Kada se dvije osobe jednake snage tuku ili vrijeđaju to jeste nasilje, ali uglavnom nije zlostavljanje. Nasilništvo ili zlostavljanje je zbir namjernih negativnih postupaka koji su dugotrajni (2-3 puta mjesečno i češće), opetovano usmjereni na istog učenika (uglavnom slabijeg) od strane jednog učenika ili grupe (najčešće 2 – 3 učenika zlostavljaju jednog). Negativni postupci su namjerno zadavanje ili nastojanje da se zada ozljeda ili neugodnost drugoj osobi. Najčešće uključuju fizičko, psihičko nasilje te izolaciju.

Nasilništvo se može podijeliti u oblike i podvrste:

1. fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, uzimanje osobnih stvari, čupanje, fizičko sputavanje,…

2. verbalno - ruganje, ucjenjivanje, zadirkivanje, ogovaranje, omalovažavanje, nazivanje nadimcima koji se djetetu ne sviđaju, ismijavanje, prijetnja,…

3. izolacija/socijalno/emocionalno nasilništvo– negativno procjenjivanje ili pritisak na druge da se ne druže,  ogovaranje, ignoriranje, uvredljive grimase i kretnje, namjerno isključivanje i nepozivanje u društvo, …

* seksualno – neželjeni dodiri, štipkanje, komentari, …
* kulturalno – vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi,
* ekonomsko nasilništvo – krađa, iznuđivanje novca,…

Odnos zlostavljača i žrtve je uvijek nesrazmjer snaga na kontinuumu moć : bespomoćnost

Profil žrtve:

Uzroci:

- povučenost (introvertiranost)
- osjetljivost
- prezaštićivanje od strane roditelja (brižni, rade umjesto djece)
- plašljiva i nesigurna
- oprezna, osjetljiva, tiha
- reagira plačem i povlačenjem
- ima manjak samopoštovanja
- nema prijatelja
- prezaštićivana od roditelja
- nije agresivna (osim rijetkih)
- dječaci fizički slabiji

Ako se nasilništvo ne zaustavi i žrtvi ne pomogne da osnaži, povećana potištenost i smanjeno samopoštovanje se obično ne normalizira čak ni nakon 23.godine.

Profil nasilnika:

- agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima)

Uzroci:

- emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije
- popustljivi roditelji, ne postavljaju granice
- roditelji toleriraju agresivno ponašanje
- roditelji tjelesno kažnjavaju
- djeca snažnog temperamenta
- impulzivan
- želja za vladanjem, moći
- neprijateljstvo prema okolini
- manjak empatije
- potreba za korišću (materijalnom)
- pozitivno mišljenje o sebi
- dječaci fizički jači
- prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni

Istraživanja pokazuju da je do 24. godine 60% školskih nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili kaznena djela.

Na to tko će biti nasilnici i žrtve ne utječu socio-ekonomski uvjeti obitelji (prihodi, obrazovanje roditelja, kvaliteta stanovanja).

P R O M I S L I M O:

Što obično napravim kad vidim da netko nekog tuče?, Gura? Silom zatvara vrata ispred njega?

Što napravim kad vidim/čujem da nekog «zezaju»? Što učinim kada čujem da je «Darko štipkao Anu za guzu»? Što radim kad vidim da je netko sam za vrijeme odmora?…..

Za koje stvari kažem «to su dječja posla» ili drugačije reagiram a kao da je to «normalno» i nevažno?

Koje učenike odbacujem, a da toga nisam svjesna/tan? Kako/čime to radim?

Pokazujem li svojim postupcima jasnu razliku između osobe i ponašanja («ti si mi drag/-a, poštujem te, ovo što sada radiš mi se ne sviđa»)?

N E  R E A G I R A T I  =  S U G L A S I T I  SE

(ne pomoći ni žrtvi ni nasilniku)

K A K O   S P R I J E ČI T I  N A S I L N I Š T V O?

1) Izrada razrednih pravila uz uvjet sustavnog reagiranja na kršenje.

U razredna pravila treba svakako uključiti i dati poseban naglasak pravilima protiv nasilništva. Da bi bila djelotvorna neophodno je da učenici kroz različite vježbe, rad u malim grupama i diskusiju, SAMI dođu do njih. Učitelj dozvoljava najrazličitije, pa čak i «lude», «neprihvatljive» ideje, a tek kasnije kada se izabire konačan izgled pravila usmjerava i prema potrebi postavlja granice.  Važno je da pravila proizlaze iz vrijednosti i uvjerenja djece i učitelja/škole.

Za učinkovitost pravila protiv zlostavljanja, potrebno je reagirati na njihovo kršenje.

Jedan od najvećih autoriteta na području zlostavljanja prof. dr. OLWEUS ISTIČE 3 OPĆA PRAVILA KAO PRIRODNO POLAZIŠTE:

1. Nećemo zlostavljati druge učenike

2. Pokušat ćemo pomoći zlostavljanim učenicima

3. Pokušat ćemo uključiti i one učenike koje se obično izostavlja

Putem prakse i brojnih istraživanja u školama ovaj norveški stručnjak je utvrdio, da je nastavnik ključna osoba u intervencijskom programu protiv nasilničkog i drugog nepoželjnog ponašanja.  Pokazalo se da je, da bi takav rad i pokušaji bili djelotvorni, važno ugraditi principe preventivnih programa u nastavnikovo vođenje satova razrednih odjela i nastavnikov svakodnevni rad.

Pokazalo se da na mijenjanje stečenih obrazaca ponašanja nasilnih učenika, te i na druge poremećaje u ponašanju, uveliko može utjecati učitelj koji postavi čvrste granice i jasno reagira na njihovo kršenje te kroz stvaranje odnosa sa učenikom tj. pokazivanje da nam je učenik važan, njegove potrebe, školski uspjeh i zadovoljstvo. Svojim ponašanjem, stvaranjem odnosa kao i reagiranjem na kršenje pravila, učitelj podučava učenika adekvatnijim oblicima zadovoljavanja potreba.

2) Gradnja boljih odnosa, povezanosti i bliskosti među učenicima u razredu i školi.

Provoditi kontinuirane i ciljane odgojne radionice na satu razrednog odjeljenja za razvijanje grupne povezanosti, suradnje, bliskosti te komunikacijskih i drugih životnih vještina.

Organizirati vršnjačku pomoć u učenju.

Provoditi događanja i međurazredne akcije na razini škole u kojima će učenici različite dobi zajedno organizirati, surađivati i razmjenjivati sadržaje.

3) Prisutnost odraslih na hodnicima, šetanje ispred razreda pod odmorom, na igralištu, blizu WC-a i športske dvorane, bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje.

Učenici se nerijetko žale da ih učitelji pod odmorom uopće ne obilaze, da ih ne poznaju, ne znaju što se njima dešava, da ne pokazuju interes i nemaju kontakta sa njima.

4) Stvoriti stav da je razgovaranje i pričanje o problemu bitno. Utvrđeno je da učenici imaju svoje razloge što ne govore o nasilju. Ankete su pokazale da mnoga djeca šute, jer iz iskustva znaju da su

odrasli najčešće nezainteresirani ili smatraju da nemaju vremena za to, a i kada nije tako mogu dati pogrešan savjet (A. Mellor, Škotsko vijeće za obrazovanje). Jedan dvanaestogodišnjak čak kaže: «Ja bih rekao bilo kome osim učiteljima. Oni ništa ne bi učinili». Stvari se po tom pitanju mijenjaju.

Savjeti koji se daju djeci u vezi problema nasilništva bitno je da su osjećajni, realistični i prilagođeni njima. I najvažnije od svega, odrasli ne smiju obezvrijediti problem ili zauzeti prezaštitnički stav prema djetetu.

Dobro je biti oprezan kod davanja savjeta koji se temelje na našem vlastitom iskustvu. Ako smo mi shvatili što nama najbolje odgovara, ne znači da će to isto najbolje odgovarati i nekom drugom.

Zato je važno: 1. pitati djecu što oni misle:  a) tražiti da nabroje više različitih rješenja, b) tražiti da među njima izaberu ono koje njima najbolje odgovara i ne šteti ni njima ni drugima,

2. navesti niz strategija, različitih mogućih odgovora (kada dajemo savjet)-  kako bi oni izabrali unutar toga. Isto vrijedi za rad sa roditeljima.

Poticanje na smišljanje vlastitih ideja i traženje odgovora je kvalitetniji i sigurniji način i traži više vremena. Davanje gotovih savjeta je brže i primjenjuje se kada je situacija jednostavna i jasna, a istovremeno nema puno vremena.

Ukoliko smo i dali pogrešan ili nedovoljno jasan savjet, važno je djeci to reći (iz toga uče da je u redu i normalno pogriješiti i postaju samopouzdanija). Razgovaranje sa djecom bez kritike i optuživanja pokazuje da su nam važni i korisno je za njihov kako osobni razvoj tako i školski uspjeh.

5) Djeca uče po modelu. Stoga je kod nas odraslih a) svjesnost svojih postupaka, b) istinsko prihvaćanje da su greške prirodna i životna stvar, c) spremnost na učenje i razvijanje, d) prihvaćanje savjeta, nezadovoljstava i prijedloga učenika, roditelja i kolega kao nove mogućnosti ili podsjetnik, a ne kao nepovjerenje u našu kompetenciju  -  ključno za razvijanje dječjeg kompetentnog ponašanja.

Zanimljivo je da se pokazalo da dijete koje je kod kuće naučilo određene neprihvatljive oblike ponašanja, u školi nerijetko nauči konstruktivne oblike ukoliko učitelj/stručni suradnik/druga važna osoba u svom ponašanju dosljedno primjenjuje model ponašanja koji traži od učenika.

Š T O   A K O   JE   U ČE N I K   N A S I L A N

ILI   NA  D R U G I  N A ČI N  K R Š I  P R A V I L A?

- discipliniranje, samodisciplina

- restitucija

RESTITUCIJA

Restitucija je postupak popravljanja učinjene štete (prema Gossen, 1994). To je kreativan dio samodiscipline, ključ za konstruktivan, human pristup odgoju djece. Dijete može naučiti popraviti svoje pogreške. Možemo mu pomoći u ispravljanju pogrešaka.

Ne stavljamo težište na krivnju. Zanima nas kako stvari popraviti.

Restitucijom umjesto kaznom omogućujemo djetetu da vlastitim trudom ispravi pogrešku i tako ne samo da zadrži samopoštovanje nego ga i poveća, pritom ga ne oslobađajući odgovornosti za njegove vlastite odluke.

Restitucija proizlazi iz VRIJEDNOSTI i uvjerenja koje ljudi/škola žele njegovati.

Kreativna restitucija ne vodi računa samo o negativnom ponašanju nego i o utjecaju tog ponašanja na oštećenog, u našem slučaju – na zlostavljano dijete!

Pri odabiru restitucije mora se voditi računa o žrtvi odnosno donosi li ona nešto dobro i za oštećenog.

Osnovna pitanja modela restitucije:

- u što vjerujemo?

- što ćeš učiniti da to popraviš?

Moguće je pogriješiti, što ćeš učiniti da to popraviš?!

Dobro je reći «žao mi je», i što ćeš učiniti da to popraviš?

Važno za djelotvornost restitucije: izbjegavanje kritike, moraliziranja i  okrivljavanja od stane odraslih.

KARAKTERISTIKE RESTITUCIJE

DOBRA RESTITUCIJA IMAT ĆE SLJEDEĆE KARAKTERISTIKE:

·         proizlazi iz naših uvjerenja i vrijednosti koje njegujemo u školi/domu/…
·         oštećeni će je smatrati prikladnom kompenzacijom
·         zahtijevat će napor onog koji grešku popravlja
·         ni na koji način ne potiče na nove greške
·         bit će relevantna za čitavo područje u kojem je učinjen prijestup
·         bit će povezana s određenim višim vrijednostima ili stavovima kako dijete ne bi smatralo da je restitucija izoliran događaj, već dio šire predodžbe (npr. u našoj školi ne radimo razliku između vjera)
·         osnažuje dijete (i dijete koje je bilo nasilno i ono koje je trpilo nasilje).

UČINITI ISPRAVNO

Koncepciji restitucije pristupite uz sljedeća filozofska načela:

Svatko čini pogreške. Pogreške su normalne, griješiti je ljudski. Ljudi znaju kad su pogriješili. Čak i dijete razumije kad nešto potrga ili povrijedi nekoga. Krivnja i kritika pridonose obrambenom ponašanju. Ljudi grade zidove oko sebe i koriste ogromnu energiju na racionalizaciju prošlih pogrešaka kako bi zadržali samopoštovanje. Ljudi se mogu naučiti boljem ponašanju ako nastojimo na izgledima za uspjeh. Ako ih gledamo kao sposobne, odgovorne i spremne na promjenu čak i kad griješe, bit će prijemljiviji za korak naprijed.

Uz mogućnost restitucije ljudi jačaju. Naučiti popravljati pogreške je važno životno umijeće. Ako ljudi vjeruju da su sposobni učiniti restituciju i ako im je za to dana mogućnost, neće morati lagati ili skrivati svoje pogreške. Proces restitucije je kreativan proces razvijanja umijeća rješavanja problema. Ljudi kojima je u djetinjstvu dopušteno popravljati pogreške, velikodušni su u razumijevanju pogrešaka drugih. A kad odrastu, ti ljudi neće kažnjavati.

Za više uputa i postupaka u slučajevima nasilja u vašoj školi možete se dogovoriti za održavanje, predavanja, seminara i radionica

za djelatnike i/ili roditelje i/ili učenike na 091 895 93 58.

Također više možete čitati u:

- Nasilje među djecom u školi. Što znamo i što možemo učiniti. Dan Olweus. ŠK. Zagreb. 1998.

- Olweusov program protiv bullyinga i antisocijalnog ponašanja. Priručnik za nastavnike. Dan Olweus. Sveučilište u Bergenu.  2001.

- Restitucija, Preobrazba školske discipline, D.Ch.Gossen, Alinea, Zagreb, 1994.

- Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje. G.Buljan Flander i A.Karlović. Marko.M Usluge d.o.o. Tel. 01 48 393 16;

- Disciplina i vaše dijete. G.Buljan Flander i sur. Hrabri telefon.

Priredila: Gordana Galetić, dipl.defektolog-socijalni pedagog